Globalni pristupi regulaciji digitalne imovine
Razvoj tržišta digitalne imovine doveo je do različitih pristupa njenoj regulaciji širom sveta. Dok su pojedine zemlje usvojile posebne zakone, druge su odlučile da postojeće regulative prilagode novim okolnostima, a neke su potpuno zabranile digitalnu imovinu.
Sjedinjene Američke Države nemaju jedinstvenu regulativu za digitalnu imovinu, već se primenjuju različiti postojeći zakoni kroz nadležna regulatorna tela – Securities and Exchange Commission (SEC) i Commodity Futures Trading Commission (CFTC). Kina je, s druge strane, postepeno uvodila restrikcije i od 2021. godine potpuno zabranila kriptovalute i povezane usluge, smatrajući ih protivnim javnom poretku.
Nasuprot tome, El Salvador je 2021. godine postao prva zemlja na svetu koja je Bitcoin proglasila zakonskim sredstvom plaćanja. Ovaj potez imao je za cilj finansijsku inkluziju građana koji nemaju pristup tradicionalnim bankarskim uslugama, ali je istovremeno izazvao kritike međunarodnih finansijskih institucija.
Zakon o digitalnoj imovini u Srbiji
Republika Srbija je među prvim zemljama koje su posebnim zakonom uredile tržište digitalne imovine. Zakon o digitalnoj imovini, donet 2020. godine, definiše digitalnu imovinu kao digitalni zapis vrednosti koji se može kupovati, prodavati, razmenjivati ili prenositi, a koji se može koristiti kao sredstvo razmene ili u svrhu ulaganja.
Važno je istaći da digitalna imovina ne uključuje valute koje su zakonsko sredstvo plaćanja niti finansijsku imovinu regulisanu posebnim zakonima, osim ako nije drugačije propisano. Na taj način zakon pravi razliku između digitalne imovine i postojećih digitalnih finansijskih instrumenata poput:
- Žiralnog novca – koji postoji kao digitalni zapis, ali nije prenosiv na isti način kao digitalna imovina.
- Elektronskog novca – koji je pandan gotovini, ali ima pokriće kod izdavaoca.
- Dematerijalizovanih hartija od vrednosti – koje su već pravno regulisane.
Tehnološka neutralnost i razlike u odnosu na regulativu EU
Zakon o digitalnoj imovini u Srbiji zasniva se na principu tehnološke neutralnosti. To znači da se njegove odredbe primenjuju na sve vrste digitalne imovine i povezane usluge, bez obzira na tehnologiju na kojoj su zasnovane.
Ovo ga razlikuje od regulative Evropske unije, gde akt Markets in Crypto-assets (MiCA) eksplicitno definiše DLT (Distributed Ledger Technology) kao osnovu digitalne imovine. Ovakav pristup može dovesti do budućih usklađivanja, u zavisnosti od daljeg razvoja tržišta i regulative u EU. Ključno pitanje je da li će Srbija u jednom trenutku prilagođavati svoju regulativu evropskim standardima ili će, pak, EU morati da redefiniše svoj okvir zbog ubrzanog tehnološkog razvoja.
Vrste digitalne imovine prema srpskom zakonu
Zakon prepoznaje dve osnovne vrste digitalne imovine:
- Virtuelne valute – digitalni zapisi koji se mogu koristiti kao sredstvo razmene i koji nisu izdati od strane centralne banke.
- Digitalni tokeni – digitalni zapisi koji predstavljaju pravo vlasništva, pravo na određenu uslugu ili drugo imovinsko pravo.
Pored ove dve kategorije, u praksi se pojavljuje i treća vrsta:
- Hibridna digitalna imovina – koja može imati karakteristike i digitalnog tokena i virtuelne valute istovremeno.
Ovakva podela može izazvati regulatorne nesigurnosti, jer se postavlja pitanje nadležnosti između regulatornih tela. Dok je Narodna banka Srbije nadležna za virtuelne valute, Komisija za hartije od vrednosti reguliše digitalne tokene. Kod hibridne imovine može doći do preklapanja, što otvara prostor za dodatna pravna tumačenja i potencijalne izmene zakona.
Zaključak
Srbija je preduzela značajne korake u regulaciji digitalne imovine, usvajajući zakon koji je među prvima u svetu uredio ovu oblast. Ipak, tržište digitalne imovine se i dalje razvija, a buduće regulatorne promene zavisiće od pravca u kojem se kreće međunarodna regulativa, posebno u okviru Evropske unije.
U narednim člancima ćemo detaljnije analizirati pojedinačne aspekte digitalne imovine, uključujući procedure licenciranja, obaveze subjekata na tržištu i poreski tretman digitalne imovine u Srbiji.
Autor teksta: Advokat Marko Milutinović, član Udruženja e-Razvoj
Marko Milutinović, osnivač Advokatske kancelarije Milutinović, članice Udruženja e-Razvoj, iskusni je advokat specijalizovan za krivično pravo, pravo digitalne imovine, privredno pravo i zastupanje stranaka u parničnim postupcima. Advokaturom se bavi od 2016. godine, pružajući pravnu podršku kako pojedincima, tako i kompanijama u dinamičnom poslovnom okruženju. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gde je stekao specijalizovana znanja iz prava digitalne imovine, a svoju stručnost dodatno produbljuje kontinuiranim usavršavanjem i praćenjem inovacija u oblasti tehnologije i IT poslovanja. Pored advokatske prakse, arbitar je u UBIK-u, hrvatskoj Udruzi za blockchain i kriptovalute, gde aktivno učestvuje u rešavanju pravnih sporova povezanih sa blockchain tehnologijama. Član je Advokatske komore Beograda i Udruženja e-Razvoj, a tečno govori engleski jezik.