1. Osnovna ljudska prava
Osnovna ljudska prava su univerzalna prava koja pripadaju svim ljudima, bez obzira na njihovu nacionalnost, rasu, pol, religiju ili bilo koje druge karakteristike. Ona su zagarantovana međunarodnim dokumentima poput Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima the Universal Declaration of Human Rights (UDHR), koju je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija 1948. godine. Evo nekih od ključnih osnovnih ljudskih prava:
- Pravo na život – Svaka osoba ima pravo na život, slobodu i sigurnost.
- Pravo na slobodu i sigurnost – Niko ne sme biti proizvoljno uhapšen, zatvoren ili proteran bez pravnog osnova.
- Zabrana mučenja i nečovečnog postupanja – Niko ne sme biti podvrgnut mučenju, okrutnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.
- Pravo na jednakost pred zakonom – Svi su jednaki pred zakonom i imaju pravo na jednakost i zaštitu bez diskriminacije.
- Pravo na pravično suđenje – Svako ima pravo na nepristrasno i pošteno suđenje pred nezavisnim sudom.
- Pravo na privatnost – Niko ne sme biti podvrgnut proizvoljnom mešanju u njegov privatni život, porodicu, dom ili prepisku.
- Pravo na slobodu mišljenja i izražavanja – Svako ima pravo da slobodno izražava svoje misli i stavove bez straha od represije.
- Pravo na slobodu veroispovesti – Svako ima pravo da slobodno bira, praktikuje i menja svoju veru ili uverenja.
- Pravo na obrazovanje – Obrazovanje mora biti dostupno svima, barem na osnovnom nivou, i treba promovisati razvoj ljudske ličnosti.
- Pravo na rad i pravične uslove rada – Svaka osoba ima pravo na rad, pravične plate i sigurne uslove rada.
- Pravo na zdravlje – Pristup zdravstvenoj zaštiti i uslovima koji omogućavaju zdrav život.
- Pravo na slobodu okupljanja i udruživanja – Ljudi imaju pravo da se slobodno okupljaju i organizuju sindikate ili druge organizacije.
- Pravo na državljanstvo – Svaka osoba ima pravo na državljanstvo i ne sme biti proizvoljno lišena istog.
- Pravo na azil – Ljudi koji beže od progona imaju pravo da traže azil u drugoj zemlji.
- Pravo na imovinu – Svako ima pravo da poseduje imovinu i niko ne sme biti proizvoljno lišen svoje imovine.
Ova prava čine osnovu demokratskog društva i predstavljaju temeljne vrednosti ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti.
2. Veštačka inteligencija (VI) postaje sve prisutnija u različitim aspektima društva, donoseći mnoge koristi, ali i izazove kada je reč o osnovnim ljudskim pravima i etici. Pitanja privatnosti, pristrasnosti algoritama, odgovornosti i transparentnosti postaju ključna u analizi uticaja VI na savremeni svet.
2.1. Pravo na privatnost i zaštita podataka
Jedan od najvažnijih etičkih izazova u razvoju VI odnosi se na zaštitu privatnosti. Sistemi VI često prikupljaju i obrađuju ogromne količine podataka, što može ugroziti pravo pojedinaca na privatnost. Problemi nastaju kada se podaci koriste bez pristanka ili na način koji nije u skladu sa zakonima o zaštiti podataka, poput Opšte uredbe o zaštiti podataka (GDPR) u Evropskoj uniji.
2.2. Pristrasnost i diskriminacija u algoritmima
Algoritmi VI mogu perpetuirati ili čak pojačati postojeće društvene nejednakosti ako nisu pažljivo dizajnirani i testirani. Pristrasni podaci korišćeni u obuci modela mogu dovesti do diskriminatornih odluka, posebno u oblastima zapošljavanja, kreditiranja, zdravstvene zaštite i pravosuđa. Nepravedni ishodi mogu narušiti osnovna prava građana i produbiti društvene nepravde.
2.3. Transparentnost i odgovornost
Složenost algoritama i neprozirnost odluka koje donosi VI predstavljaju ozbiljan izazov. Kada sistem VI donese odluku koja negativno utiče na pojedinca, često je teško razumeti osnovu te odluke. Nedostatak transparentnosti može dovesti do nedostatka odgovornosti, što podstiče potrebu za regulatornim okvirima koji omogućavaju ljudima da razumeju kako i zašto su određene odluke donete.
2.4. Autonomne tehnologije i etička dilema
Sa razvojem autonomnih sistema, kao što su samovozeća vozila i vojni roboti, javlja se pitanje moralne odgovornosti. Ko je odgovoran za greške koje napravi VI? Da li bi kompanije, programeri ili korisnici snosili posledice? Ova pitanja zahtevaju jasan pravni i etički okvir kako bi se obezbedila zaštita ljudskih prava i minimizirali potencijalno štetni efekti VI.
2.5. Pravo na rad i ekonomska nejednakost
Automatizacija i VI imaju potencijal da značajno promene tržište rada, ugrožavajući tradicionalna zaposlenja i produbljujući ekonomsku nejednakost. Iako VI može povećati produktivnost, postoji zabrinutost da bi mogao doprineti masovnim gubicima poslova, posebno u sektorima gde su zadaci lako automatizovani. Potrebni su odgovarajući socijalni i ekonomski programi kako bi se obezbedila pravedna tranzicija ka budućnosti u kojoj dominira VI.
3. Zaključak
Iako VI donosi brojne koristi, njen razvoj mora biti vođen etičkim principima i poštovanjem osnovnih ljudskih prava. Regulacija, transparentnost, odgovornost i pravedna distribucija koristi od tehnologije ključni su faktori u osiguravanju da VI bude alat za unapređenje društva, a ne sredstvo koje produbljuje nejednakosti i ugrožava temeljne vrednosti svakog društva, kao što su osnovna ljudska prava.
Autor teksta: Advokat Dragan Sikimić, član Udruženja e-Razvoj
Dragan Sikimić je advokat iz Beograda i član Udruženja e-Razvoj, specijalizovan za pravne aspekte veštačke inteligencije (VI/AI). Svoje bogato iskustvo koristi u rešavanju složenih pravnih pitanja i zastupanju najboljih interesa klijenata na izazovnom domaćem i regionalnom tržištu. Posebno se ističe kao ekspert za komponentu G (Upravljanje) u okviru ESG standarda (Environmental, Social, and Governance).
Karijeru je gradio u oblasti civilnog i krivičnog prava, a profesionalno iskustvo sticao je na rukovodećim pozicijama u domaćim privrednim društvima. Od 2001. do 2008. godine radio je kao pravni savetnik u Kancelariji visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (OHR – BFAO) u Brčko distriktu, gde je sarađivao sa tri supervizora za Brčko i četiri visoka predstavnika za BiH. Aktivno je radio na usklađivanju zakonodavstva sa pravnim tekovinama EU (EU acquis), izradi nacrta zakona i jačanju kapaciteta lokalnih institucija. Bio je uključen u brojne multidisciplinarne radne grupe koje su okupljale domaće i međunarodne stručnjake radi kreiranja integrisanih rešenja za kompleksna pravna pitanja.
Nakon rada u OHR-u, Sikimić nastavlja karijeru u sopstvenoj advokatskoj kancelariji, fokusirajući se na civilno pravo, radno pravo i projekte u oblasti ljudskih resursa. Pored toga, drži obuke i aktivno učestvuje u zakonodavnim inicijativama.
Od 2014. godine obavlja funkciju zamenika direktora Nacionalne službe za zapošljavanje, gde je odgovoran za vođenje timova i realizaciju nacionalnih politika zapošljavanja. Bio je nacionalni direktor projekta „Povećanje delotvornosti politika zapošljavanja prema ugroženim grupama“ finansiranog iz fonda IPA 2012 u iznosu od 10,1 milion evra. Tokom njegovog mandata zabeležen je značajan pad stope nezaposlenosti. Takođe, bio je član radne grupe za izradu Zakona o radu (2014).
Od januara 2018. do januara 2023. godine bio je direktor Agencije za sprečavanje korupcije. Paralelno, od 2018. do 2023. godine bio je šef Delegacije Republike Srbije u Grupi država za borbu protiv korupcije Saveta Evrope (GRECO). Takođe, bio je član Koordinacionog tela za sprovođenje Akcionog plana za Poglavlje 23 (Pravosuđe i osnovna prava) u procesu EU integracija. U okviru Mreže institucija za prevenciju korupcije (NCPA), bio je potpredsednik (2019-2020) i predsednik (2021).
Tokom rukovođenja Agencijom za sprečavanje korupcije, inicirao je i unapredio međunarodnu saradnju sa institucijama kao što su UNODC, Savet Evrope, OECD, EPAC/EACN i IACA. Takođe, realizovao je brojne međunarodne projekte u saradnji sa EU, Savetom Evrope, OEBS-om, USAID-om, Regionalnom antikorupcijskom inicijativom i drugim donatorima.
Kao ekspert-konsultant OEBS-a, radio je na pružanju pomoći Ministarstvu pravde Jermenije u uspostavljanju Nacionalne agencije za borbu protiv korupcije i izradi nacionalne strategije za borbu protiv korupcije (2019-2022). Pored toga, učestvovao je u projektima finansiranim od strane EU i međunarodnih finansijskih institucija u vezi sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju i harmonizacijom zakonodavstva sa EU acquis.
Poseduje bogato iskustvo u izradi zakona, kreiranju i implementaciji strategija i akcionih planova. Govori engleski jezik.