Rat je oduvek podsticao tehnološke inovacije. Od razvoja točka do pojave baruta, ključni tehnološki napreci u ljudskoj civilizaciji često su nastajali kao posledica ratova i sukoba. Ove inovacije nisu samo unapređivale vojnu moć, već su često imale dalekosežan uticaj na razvoj tehnologija za civilnu upotrebu, koje su kasnije značajno promenile svakodnevni život.
Danas, međutim, stojimo na pragu neviđene transformacije. Rat se menja, ne samo u pogledu naoružanja, već i u načinu donošenja odluka i vođenja operacija, uz sve veće oslanjanje na tehnologije kao što su AI i autonomni sistemi. Kako veštačka inteligencija (AI) postaje ključni faktor u vojnoj strategiji, budućnost ratovanja biće oblikovana sve autonomnijim sistemima i moćnim algoritmima koji daleko premašuju ljudske sposobnosti.
Brzi razvoj AI tehnologija menja osnovna pravila sukoba, uključujući donošenje odluka, strategije i taktiku u realnom vremenu. Prošlost ratovanja, u kojoj je pobednik bio onaj ko je imao više ljudi ili najveće flote savremenih aviona, brodova i tenkova, sada ustupa mesto novoj paradigmi. U budućim sukobima dominiraće sistemi koji uče sami, sposobni da analiziraju ogromne količine podataka i donose odluke u realnom vremenu sa preciznošću i brzinom koja daleko premašuje ljudske mogućnosti.
U srcu ove transformacije nalazi se koncept autonomnog naoružanja, koje koristi AI za prepoznavanje ciljeva i donošenje odluka bez direktnog ljudskog nadzora. Autonomni sistemi, koji su već prisutni u različitim granama vojske, donose velike prednosti. Oni nisu samo jeftiniji za proizvodnju, već su i primenjiviji u visokorizičnim borbenim scenarijima. Međutim, pravi potencijal leži u integraciji AI sa bežičnim tehnologijama. Sistemi koje pokreće veštačka inteligencija mogu simulirati hiljade različitih taktičkih pristupa, od strategija napada do defanzivnih manevra, sve u realnom vremenu. Ovaj fundamentalni pomak menja sam način ratovanja. Odluke koje su nekada zahtevale dane, pa čak i nedelje, sada se mogu donositi u nekoliko sati ili minuta.
Sistemi vođeni AI mogu učiti i prilagođavati se na načine koji ljudima nisu prepoznatljivi. Revolucionarna sposobnost AlphaZero, razvijenog od strane DeepMind-a, koji je pobedio svetski najjači računarski program za šah, Stockfish, pokazuje ogromnu efikasnost metoda „reinforcement learning“. AlphaZero je igrao protiv sebe, bez oslanjanja na ljudske baze podataka, otkrivajući strategije koje prevazilaze granice prethodno programiranih taktika. Ova sposobnost da „razmišlja“ nezavisno, da evoluira na način koji se ne može razumeti u okviru ljudskog poimanja, pruža uvid u to kako bi AI mogao oblikovati vojnu strategiju.
Biološka evolucija, koja se zasniva na genetskim mutacijama i prirodnom odabiru, odvija se tokom milenijuma. Evolucija mašina, s druge strane, pokreće se podacima, povratnim informacijama i algoritmima, što omogućava njeno ubrzavanje u tempu koji je nepojmljiv za ljudsku svest.
Vojske širom sveta već se suočavaju sa izazovima integracije AI u odbrambenu infrastrukturu. Međutim, pravi izazov leži u brzini kojom se ova integracija mora ostvariti. Tradicionalni sistemi nabavke u vojsci su spori, birokratski i loše prilagođeni za suočavanje sa pretnjama koje se brzo razvijaju. Kako vojna strategija postaje sve zavisnija od AI i autonomnih sistema, odbrambena industrija mora da se prilagodi, prihvatajući agilne strategije nabavke i podstičući inovacije kroz partnerstva sa startapovima, malim i srednjim preduzećima. Ove agilne, fleksibilne tehnološke kompanije često imaju prednost u brzom razvoju i implementaciji najnovijih rešenja, koristeći sve prednosti koje AI, mašinsko učenje i robotika pružaju u razvoju sledeće generacije vojnih tehnologija.
Uloga veštačke inteligencije igra ključnu ulogu i u oblastima kao što su sajber bezbednost, analiza obaveštajnih podataka, pa čak i planiranje logistike i snabdevanja. Algoritmi mašinskog učenja omogućavaju analizu ogromnih količina podataka kako bi se prepoznale nove pretnje, predvideli kretanje neprijatelja i čak generisale strateške preporuke u realnom vremenu. Automatizovanjem složenih procesa odlučivanja, AI omogućava komandantima da se fokusiraju na širu strategiju, dok istovremeno obezbeđuje donošenje taktičkih odluka sa većom brzinom i preciznošću.
Pored toga, veštačka inteligencija može igrati ključnu ulogu u budućoj vojnoj saradnji između država, posebno u oblasti kontrole naoružanja. Tehnologija blockchaina može omogućiti sigurno praćenje i evidenciju naoružanja, obezbeđujući transparentnost u transakcijama i smanjujući mogućnost neovlašćenog preusmeravanja vojnih resursa. Kombinacija AI i blockchain tehnologije može stvoriti nepromenjivu i transparentnu evidenciju o vojnim resursima, omogućavajući državama da prate kretanje naoružanja, poštujući izvoznu kontrolu i međunarodne bezbednosne standarde.
Sistemi vođeni AI inherentno su fleksibilni, omogućavajući efikasnije korišćenje resursa, čime se osigurava optimalno raspoređivanje budžeta za odbranu. Vojna ulaganja mogu biti bolje usmerena, sa fokusom na razvoj tehnologija koje pružaju najveću stratešku prednost, dok se istovremeno smanjuju nepravilnosti u nabavci i operacijama.
Zemlje koje brzo usvoje AI i autonomne sisteme igraće ključnu ulogu u oblikovanju budućnosti odbrane i sigurnosti. Ipak, ova trka nije bez rizika. Kako AI postaje moćniji, tako postaje i nepredvidljiviji. Što su sistemi autonomniji, to je manja kontrola koju ljudi mogu imati nad njihovim odlukama.
U tom kontekstu, pitanja o etici i zakonodavstvu postaju sve važnija. Uspostavljanje međunarodnih pravila za korišćenje vojnih AI sistema biće složen, ali izuzetno važan korak u osiguravanju da ovi sistemi budu korišćeni na etički prihvatljiv način, uz poštovanje ljudskih prava i međunarodnih zakona. Kako ćemo obezbediti da vojni AI sistemi ne prekrše međunarodne zakone ratovanja, ili, još gore, da ne postanu sami izvršioci ratova bez ljudske intervencije? Kako ćemo definisati odgovornost u slučaju da autonomni sistem napravi grešku, što može dovesti do gubitaka ljudskih života? Ova pitanja će oblikovati budućnost ratovanja i zahtevaju ozbiljniji pristup.
Kako AI nastavlja da napreduje, tako mora da raste i naše razumevanje šireg uticaja ovih tehnologija. Iako budućnost ratovanja obećava veću efikasnost i manju zavisnost od ljudskih života, ona će nas prisiliti da se suočimo sa granicama naše vlastite inteligencije i potencijalnim posledicama stvaranja mašina koje bi jednog dana mogle da nas prevaziđu. Samo pažljivo upravljanje ovim prelaznim periodom može osigurati da budućnost ostane sigurna i da nas ne odvede putem u kojem gubimo kontrolu nad sistemima koje smo sami stvorili.
Da li smo spremni da se suočimo sa budućnošću koju sami kreiramo?
Autor teksta: Uroš Pantoš, član Udruženja e-Razvoj
Uroš Pantoš je diplomirani ekonomista sa dugogodišnjim iskustvom u spoljnoj trgovini, stečenim u jednoj od najuspešnijih i najuticajnijih srpskih kompanija s tradicijom dužom od sedam decenija. Tokom karijere, aktivno je učestvovao u pregovorima sa partnerima iz vodećih svetskih kompanija, istovremeno se baveći identifikovanjem, analizom i procenom rizika u spoljnotrgovinskim poslovima. Njegova ekspertiza obuhvata i dokumentarne poslove (trade finance), s ciljem osiguranja naplate i plaćanja. Pored toga, uspešno sprovodi aktivnosti u vezi sa finansijskom operativom, verifikacijom, SWOT analizom, planiranjem i implementacijom novih poslovnih procesa u organizaciji. Svoje stručno znanje dodatno je usavršavao na specijalističkim seminarima i panelima Međunarodne trgovinske komore (ICC), sa fokusom na dokumentarne akreditive, bankarske garancije i njihovu primenu u različitim zemljama. Posebno se bavi pravilima INCOTERMS 2020, URDG 758 i UCP 600. Tečno govori engleski jezik i poseduje osnovno znanje francuskog jezika. Dugogodišnji je član Udruženja e-Razvoj.